|
"Ljubav odoljeva vremenu koje sve otima. Nikad nije zaista ljubio onaj koji misli da je ljubav prolazna."
Johann Wolfgang von
Goethe (1749 - 1832)
DANJU SAM IH
RUŽILA, A NOĆU LJUBILA
Ivan Bule ne samo da je dobar otac i izuzetno brižan
suprug, on je iskazivao i veliku pažnju i brigu prema svojoj majci – mami, kako
u Hercegovini, u običaju iz milja zovu majku. Ivanova Mama doživjela je 96
godina života i nedavno ispraćena na vječni počinak u gradskom groblju u
Čapljini. Iako njene generacije više nema, pa ni onih nešto prije i poslije
velika Mama ispraćena je od brojnih sugrađana od kojih je zaista bila poštovana
i cijenjena kao rijetko koja Mati sa tolikom brigom, uloženim radom i
istrajnosti u odgoju, vaspitanju i školovanju svoje djece. Na sahrani je bilo
zapaženo dosta bivših đaka iz Srednjoškolskog đačkog doma gdje je do
penzionisanja radila Mama Božica i gdje je, zahvaljujući svom brižnom odnosu
prema đacima uživala izuzetno poštovanje. Došli su da isprate svoju Mamu đaci
sa prostora Ljubuškog, Trebinja, Stoca i drugih gradova Hercegovine.
Mama Božica ostala je 1945. godine bez svoga muža, a
imali su četvero nejake i male djece. Najstariji Ivan imao je dvanaest, Štefa
nepunih jedanaest, a blizanci Nevenka i Neven po 6 godina. Sama, bez dovoljno
materijalnog obezbjeđenja trebalo je svakodnevno nahraniti djecu u razvoju.
Držala je kravu, sijala njive, gajila povrće i voće i obezbjeđivala ishranu
petočlanoj porodici. U svemu tome Mami su pomagala njena djeca. Druga djeca su
se igrala, veselila. Mamina su sa njom radila na njivama.
Kada je Ivan sa četrnaest godina radeći na Ciglani,
istresao sirovu ciglu iz kalupa donio Mami prvu zaradu od dragosti zaplakala
je. Sav taj rad njene djece nije išao na štetu učenja. Tu je Mama bila dosta
stroga, tražila je da se dobro uči, kontrolisala, odlazila na roditeljske
sastanke, znala da zaruži. Kasnije, kad su djeca odrasla, oženila i udala znala
je da kaže:
- Danju sam ih ružila, a noću ljubila, da sam ih bogdom
više ljubila. Kad bi djeca polegla Mama bi zašla da vidi jesu li zaspali i onda
ih u tišni, na samku majčinski nježno i toplo ljubila. Poslije je njoj kad su
se razišli, izrasli ljudi bilo žao što nije po noći i u ranu zoru, kad je
ustajala, ljubila više djecu. Bože znadu li oni koliko ja njih volim – rekla bi
Mama.
Uloženi rad, napor i nesebična briga Mame nije bio
uzaludan. Sve se to odrazilo u uspješnom obrazovanju, vaspitanju i odgoju
djece. Ivan je profesor, bio je na više odgovornih funkcija. Ponio je iz Mamine
kuće realne socijalne poglede na život i društvo. Bio je podpredsjednik Saveza
sindikata BiH odakle je otišao u penziju, Neven je ekonomista – bankar, Nevenka
nastavnik, Štefa vrsna modna krojačica.
Mama je
njegovala veoma dobre komšinske odnose sa svim susjedima. Zajednički su se u
dvorištima pile kafe i časkalo. Komšinka Hana Vuk je rano umrla, ostalo
devetero djece Mama je, koliko mogla, godinama pomagala ovoj djeci. Onaj ko
preturi teškoće najbolje razumi drugog kojeg je to snašlo.
HAKIJA
|