www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: Septembar 26th, 2016, 4:16 pm.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 37 posts ]  Stranica 1, 2, 3, 4  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: ALHAMIJADO KNJIZEVNOST
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:03 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ALHAMIJADO KNJIZEVNOST


• BH Knjizevnost


• Abdulvehab Ilhamija
• Abdurahman Sirrija
• Abogovic-Adni
• Ahmed Ruzdi
• Ahmed Talib
• Alaudin Sabit Uzicanin
• Arif Hikmet
• Avdo Karabegovic Hasanbegov
• Dervis Bajezidagic
• Fadil-pasa Serifovic
• Fevzija Mostarac
• Habiba Stocevic
• Hasan Kaimija
• Hasan Kafi Pruscak
• Hasan Zijajija
• Husejn Lamekanija
• Poezija


• Ibrahim Zikrija
• Mehmed-aga Pruscanin
• Mehmed Mejlija
• Medzazi Sanija Mostarac
• Mustafa Firaki
• Mustafa Muhibbi
• Muhamed Nerkesija
• Muhamed Hevaji Uskufi
• Mustafa Baseskija
• Sulejman Hamza Puzic
• Rahmi
• Resid, Odgovor
• Riza-beg Kapetanovic Ljubuski
• Safvet beg Basagic
• Sejh Jujo
• Sulejman Mezaki


Pod pojmom alhamijado knjizevnosti podrazumjeva se knjizevnost na narodnom jeziku pisana arebicom.
Naziv je izveden od arapske rijeci al adzemije sto znaci strani, tudji, nearapski.

U naroda, kod kojih je vladavina Arapa i islamiziranih Turaka trajala duze vremena i gdje je knjizevnost na orijentalnim jezicima dosezala do svog zenita, u njenoj sjenci egzistirala je i knjizevnost na narodnim jezicima, pisna arapskim pismom.

To se desavalo u Spaniji, Grckoj, Albaniji, Poljskoj, Bjelorusiji a posebno bogatstvo primjera ovakve knjizevnosti susrecemo u knjizevnosti BiH. Ona je vezana iskljucivo za muslimansku sredinu i sa knjizevnoscu drugih konfesionalnih grupa nema dodirnih tacaka.

U razdoblju nesto duzem od oko tri i po stoljeca zivjela je i razvijala se bosanska alhamijado knjizevnost. Najstariji, do sada pronadjeni, tekst muslimanske pisane knjizevnosti na narodnom jeziku je ljubavna pjesma "Hirvat turkisi" iz 1588/89.godine od Mehmeda Erdeljca.



Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ALHAMIJADO KNJIZEVNOST
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:05 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ABDULVEHHAB ILLHAMIJA


(?. - 1766.)



• ABDULVEHAB ILHAMIJA

O zivotu Abdulvehhab Ilahmije (Abdulvehhab Ibn Abdulvehhab Zepcevi Ilhami), jednog od najplodnijih muslimanskih pjesnika na razmedju XVIII i XIX vijeka, vise nam govori njegovo djelo nego oskudni biografski podatci. Pa i ono samo pruza neke elementarne podatke, a mnogo toga ostaje u sferi pretpostavke.

Rodjen je u Zepcu. U djetinjstvu je ostao bez roditelja, sto opet doznajemo iz njegovog stiha: Majke nemam a oca ne pamtim. Podaci o Ilhamijinom skolovanju su dosta sturi. Skolovao u Zepcu, Tesnju i Fojnici. U Zepcu su u XVIII stoljecu, uz Ferhadiju dzamiju, djelovali mekteb i medresa, radili su sve do pred drugi svjetski rat. Na medresi je bio profesor Hadzi Abdullah ef. Karahodza, koji je 1740/41. spjevao na narodnom jeziku pjesmu Bosnjakusa.

Znamo jos da je umro 1766. U poslovima ga je zamijenio sin mu Hadzi Ahmed ef. Karahodza, koji je i njegovu pjesmu prosirio sa jos 17 strofa. I otac i sin bili su veoma stovani u svom kraju, a njihova pjesma popularna. Kako je Ahmed ef. Karahodza bio jedini poznati teolog u vrijeme kad je Ilhamija dorastao za skolovanje, sasvim je moguce da mu je on bio profesor. Tesanjskoj medresi profesor mu je bio Abdullah Cankari el-Ensari. Kod njega je Ilhamija slusao fikh, hadis i tefsir, sto se vidi iz diplome koju mu je potpisao ovaj profesor.

Sto se tice njegovog obrazovanja u tesavvufu, dugo je bilo sporno da li mu je sejh mogao biti Abdurahman Sirrija. Naime, donedavno se operiralo pogresnim datumom rodjenja ovog sejha, sa 1785. godinom, sto je, razumljivo, iskljucivalo mogucnost da mu je mogao biti ucitelj neko ko je 12 godina mladji od njega. Medjutim, iz kronograma sto ga je nakon Sirrijine smrti spjevao njegov sin Sakir, vidi se da je rodjen 1775. godine. Dakle, sto se tice godina, Sirrija je mogao poducavati Ilhamiju u tesavvufu. Postoji pretpostavka da je to mogao biti i cuveni sejh Husein-baba Zukic, i on i Sirrija djelovali su u XVIII stoljecu u Fojnicu.

Ali, posto je Husein-baba umro 1800., vjerovatnije je da je Ilhamiju u tesavuf uvodio Sirrija. Ocito je da je Ilhamija bio veoma ambiciozan i da je i sam mnogo radio na som obrazovanju, posebno u oblasti tesavvufa.

Ilhamijino djelo govori nam mnogo i o vremenu u kome je nastalo. A to je razmedje XVIII i XIX stoljeca, vrijeme kada je Osmansko Carstvo u dubokoj krizi.

U Evropi se zbivaju znacajne politicke, kulturne i prosvjetne promjene, a Turska pokusava da se priblizi tim novinama uvodjenjem reformi, administrativnih i vojnih. Te reforme se negativno odrazavaju na Bosnu, koja je u ovom vremenu veoma znacajna granicna zona Carstva prema Zapadu.

Bosna toga vremena ekonomski je veoma islabljena cestim ratovima, a i epidemijama sa znacajnim zrtvama. U politickom smislu stanje je takodje lose. Plemstvo i janicari opiru se reformama jer njima gube privilegije. Otpori centralnoj vlasti su veoma izrazeni cak i direktnim pobunama. U situaciji kad je uprava iz Istanbula oslabljena, i kad joj se vlastodrsci opiru, nastaje stanje anarhije, bezvlasca, nezakonitosti, korupcije, svih zala koja dolaze u ovakvim kriznim vremenima. Pa i u takvim vremenima javljaju se hrabri i pametni koji svojom rijecju pokusavaju da izmijene stanje. Jedan od takvih je i Ilhamija.

On svojom pjesnickom rijecju, narocito na narodnom jeziku, razotkriva svu bijedu svoga vremena, iznosi nepravde i zahtijeva borbu protiv nasilja. Veoma je zanimljivo da osoba koja pripada ulemi vrlo ostro kritikuje vjerske velikodostojnike kojima spocitava fanatizam i konzervativizam. Jednom rijecju, ustaje protiv neznanja i nasilja kod duhovnih i svjetovnih predstavnika vlasti. U Travniku je, pred kraj Ilhamijinog zivota, namjesnik bio Dzelaludin-pasa. U pocetku je pjesniku ovaj pasa izgledao praveda i dobar, pa ga je u jednoj pjesmi i opjevao. Ubrzo je, medjutim, nestalo iluzija o pravicnosti ovog namjesnika i Ilhamija ostro i otvoreno ustaje protiv njegovog nacina vladanja. Poltroni, koje svaka vlast ima uz svoje skute, dojavljivali su pasi sta Ilhamija govori, pa je ovaj namjesnik pozvao pjesnika u svoj konak. Ilhamija se iz Zepca u Travnik uputio pjesice i posteci, a predosjecajuci los zavrsetak na odlasku se oprostio od ukucana i prijatelja. Ostaje u sferi pretpostavke sta se zbivalo u Travniku: da li je Dzelal-pasa licno primio Ilhamiju, da li je razlog ovog poziva, i kasnijeg stradanja, bila njegova ostra osuda vladajuceg sistema, ne zna se.

Legenda, koja, naravno, ostavlja i daje mogucnost za korekciju, kaze da je Ilhamiji bilo ponudjeno da se odrekne svojih pjesama a kad to nije htio, da je udavljen u travnickoj tvrdjavi.

Ova legenda, dalje, navodi kao neposredan razlog ovako nesretnog pjesnikovog kraja njegovu pjesmu na narodnom jeziku "Cudan zeman nastade": Pretpostavlja se da je ovo jedna od posljednjih ako ne i posljednja Ilhamijina pjesma.

Vijest o Ilhamijinoj smrti primljena je i s revoltom i s tugom. Otud je ovako tragican kraj popularnog narodnog prosvjetitelja, narodnog tribuna, porodio mnoge legende u kojima je lik Ilhamije ostao da svijetli do dana danasnjeg. Prvi Ilhamijin mezar je bio u turbetu nedaleko od bivse zeljeznicke stanice i bivse bolnice u Travniku. To turbe je postojalo do 1959. kada je poruseno radi regulacije tog kraja.

Njegovi posmrtni ostaci sa nisanima preneseni su u turbe u Potur-mahali. Tarih na njegovom nisanu ispisan je sa: Sejjid el-hadz Vehhab, a na prepisu njegova divana stoji: Sejh el-hadz es-sejjid Abdulvehhab Ilhami-baba Bosnevi. Nazivi sejjid i baba pridodati su mu kao pocasni, a oznacavali su ucena i stovana covjeka.


Dervisluk je cudan rahat


Dervisluk je cudan rahat,
Nemojte vi na to mahat,
Golem ce bit to kabahat
Hajde asik u tekiju!
Serijat je tomu glava,
Sladje jesti nego halva,
Cisce biti nego Sava
Hajd dervisu u tekiju!
Sto god ima, Bog stvara,
Nejma viseg gospodara,
Der izadji iz salvara,
Hajde dostu u tekiju!
Nemoj bolan da te kara,
Vrlo svetac ogovara,
Tko god dusu ne obara,
Hajde asik u tekiju!
Ne rastaj se od sufara,
Puno cini istigfara,
Biz od griha, od kuffara
Hajde dostu u tekiju!
Ilhamija dobro cuti,
Illa illaci, ter ne suti,
Jer Dzenneta neko rusi,
Hajde dostu u tekiju!
Evlijaluk ti ne muti,
Dusu Bogu der uputi,
Miradz sebi nakoruti
Hajde dostu u tekiju!


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ALHAMIJADO KNJIZEVNOST
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:05 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ABDURAHMAN SIRRIJA


(1775. - 1847.)


Srce je Bozija kuca

Egzistencija ovoga svijeta je samo jedna vizija,
Nebo i zemlja su samo posuda jedne vizije.
U svemu sto postoji, malom i velikom,
nalazi se Jedan,
Svoj opstanak u nistavilu
prikaza onaj koji nema znaka.

Tvoji izrazi "ja" i "ti" su samo jedna vizija,
I sto god ti reknes samo je vizija u viziji.
Ono sto u tebi kaze "ti" nije li ocevidno samo rijec?!
Ko Gospodar rijeci tebi oduzme svoju rijec,
sta ce ostati!

Kad se rijec izgubi,
budi uvjeren da ce se izgubiti i oblik.
Veliki poslanik je srce nazvao Bozijom kucom.
I u tome je ponos svijeta otkrio mnoge tajne,
A na njegovu se licu pokaza tajna (odredbe):
"Budi, pa bi."


S turskog: Sacir Sikiric



Abdurahman Sirrija


Abdurahman Sirrija "Tajanstveni" (Fojnica 1775. - Oglavak kod Fojnice 1847.). To je pjesnik koji je pisao na bosanskom i turskom jeziku. Doskora je bio poznat samo kao pisac alhamijado knjizevnosti.

Rodjen je u kuci ucenih. I djed i otac su mu bili kadije, tako da se u kuci rano sreo s knjigom. Bio je ucenik fojnicke medrese, a vise nauke slusao je kod Husejna Zukica, koji ga je uveo u naksibendijski tarikat i dao mu nadimak Sirri, po kome je poznat i kao pjesnik. Na svom posjedu na Oglavku osnovao je tekiju, koja je postala glasovita po svom sejhu. Na Oglavku mu je turbe podigao Ali-pasa Rizvanbegovic Stocevic, a stihovani tarih na turbetu srocio mu je njegov mladji sin Sakir.

Njegova poezija na turskom jeziku je tesavvufskog usmjerenja. U ovoj vrsti poezije bio je bolji pjesnik nego u stihovima na bosanskom jeziku.



Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ALHAMIJADO KNJIZEVNOST
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:06 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
MAHMUD-PASA ABOGOVIC-ADNI


(1420. - 1473.?)


Kad smrt pusta najposlije svadju dize, mir uvidja -
Zasto ljudstvo rad svijeta uzalud se tude svadja?
Ne spominji svoga druga ni gdje ime u pjesmama
O, Adnija, svrha pjesme: divi ti se ljepotama.

Kol'ko mudrih medju lude opremi se tvoje oci!
Sad su mene okupile nek mije Bog na pomoci!
Adni svoju glavu, dusu, pred noge ti mece sada
Po zakonu: rob s imetkom gospodaru svom pripada.

Mi smo mali, al' u nama veliki se ponos budi,
Sto smo barem turskoj knjizi velikije dali ljudi.


S turskog: Safvet-beg Basagic


Mahmud-pasa Abogovic Adni

Mahmud-pasa Abogovic, rodjen je 1420. godine dok godina njegove smrti nije poznata(1473.?). U ranom djetinjstvu odveden je na osmanski dvor, gdje se obrazovao zajedno sa princom Mehmedom. Ovaj ga je veoma volio i cjenio, radi cega je uzeo u svoju pratnju. Brzo je napredovao, te dobio polozaj vezira. Nakon Mehmedove naprasne smrti, radi dvorskih spletki, bio je zatocen i pogubljen.

Adnija (edenski, dzenetski, rajski) bio je istaknuti drzavnik, vojskovodja i mislilac. Uzivao je veliki ugled pa je velik broj pjesnika poslije njegove smrti napisao hronograme pune hvale.

Ostavio je potpun divan na turskom jeziku i raspravu"Kibla". I danas u Istanbulu traju neke od vakufa (zaduzbina), koje je za zivota uvakufio ovaj pjesnik.


Gazel

Kad ugledah kosu svoje drage, koja je kao tulipan,
kako leprsa po njenom licu, pomislih:
Cudno, kao da je mjesec zastao medju mirisnim cvijecem.
Tvoji cuperci pali su preko lica, sto je ko mladjak,
u mnogim uvojcima poput zmije
sto danju miruje skupljajuci snagu.
Od tvog lica, ruze i tulipan, zaista su ukrali
boju i miris,
i zato ih vezane za stap nose okolo kroz bazar.



Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ALHAMIJADO KNJIZEVNOST
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:07 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
AHMED RUZDI


( 1637. - 1699.)



(Mostar, 1637. - Carigrad, 1699.) Jos u djetinjstvu je otisao u Carigrad, gdje se obucavao za dvorsku sluzbu. Po zavrsenom skolovanju putovao je po Maloj Aziji i Egiptu. Napisao je cjelovit Divan na turskom jeziku, a na perzijskom je pjevao gazele.

U ovoj vrsti pjesama jezik mu je raspjevan i odaje autora bujne maste, snazne imaginacije i bogatog izraza.

Uspjesno je pisao i tarihe.


Tvoje usne u mojoj se dusi


Tvoje usne u mojoj se dusi
Odrazuju ko rubini pravi;
A kad tvoje zamislim obraze
U masti se sto ruza pojavi.
Kad mastam o tvojim kosama,
Od dumana uzdaha mojije'
U srcu mi stotinu svrtaka
Vatrenije okolo se vije.
Kada vidim kroz solufe tvoje
Zarko lice kako divno sija,
Ko na vatri povijes o vune
Po mom srcu muka se savija.
Niti tezi za rumenom ruzom -
Ni za setnjom po tom perivoju
Srce, nego hoce sevli bice,
Gondze usta, - hoce dragu svoju.
Najposlje ce jedrenjaca srca,
Da zeljene luke se dovreba;
Jedan dan ce i vjetar puhnuti
Kako zelim - al' vremena treba!
Ne muci me zalud o slavuju!
Koji dobro zapjevati znade!
U svjetskome perivoju nema
Ruze koja vjernosti imade.
Iako ja poput vala tezim domoci se zala,
Hoce li mi vr'jeme dati more brige preplivati?
Zar bit moze da s' iz oka potok boli ne prolije
Kad kamenom jada draga srce ti razbije?



Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ALHAMIJADO KNJIZEVNOST
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:07 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
AHMED TALIB


( ?. - 1674..)



Ne zna se kada je ovaj Bosnjak rodjen. Umro je u Carigradu 1674. i pokopan kod Ebul-Vefa dzamije.

Rodjeno mu je ime Ahmed, a pjesnicko Talib, sto znaci onaj koji trazi. Nauke je slusao u domovini i u Carigradu, a po svrsetku stupio u svitu Hodze Cuprilica, kod koga je dulje vremena ostao. Kasnije je presao i u Visoku Portu s casti 'chandzegan', gdje je dotjerao svojom sposobnosti do sefa u odjeljenju za vanjske poslove.

Iza njega je ostao lijep broj pjesnickih umotvorina u perzijskom i turskom jeziku."


Mjesecu si bajku rek'o


O lahore, ti na muke zamrseni soluf stavi -
I klonula srca zalud u bijedu visu spravi.
Ugledavsi njeno lice ti si rusvaj pocinio,
Pa pred onom ljepoticom i nas cudno zastidio.
Tvoj je zarki pogled uzrok sto obrve nacomrdi,
Ti si njenu njeznu narav izazvao da se srdi.
Mjesecu si bajku reko, o Talibe, o sastanku,
U zrake mu pricu proso, tuzne noci o rastanku.





Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ALHAMIJADO KNJIZEVNOST
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:08 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ALAUDIN SABIT (UZICANIN)


(1650. - 1712.)


Kad ajete...


"Kad ajete iz Kur'ana o boju razjasni ondare
ce vojnicima ovaj govor krasni:
"Vitezovi, pocujte me, da vam kazem jasno -
Na crnu ste zemlju dosli, da pomrete casno.
Nit je ovaj svijet vjecan ni naklonost neba,
Il'gazija ili sehit svakom biti treba.
Kad cemo jos docekati 'vaki Bajram jedan?
Ko pogine, bit ce sehit, ko ostane sretan.

Cujte, braco, znamenit je dan danasnji za nas,
Junacki je ovo Bajram, slavni pir je danas.
Gazije ce casno ime u narodu steci,
A sehiti u rajske ce djulistane preci."
Kad u vojsci vriska nasta, trese se od zora
Na povrsju zemaljskome devet slavnih gora.
Ta krvava suza kamen u rubin pretvara.
I crvene se kajike po poljima stvara."


S turskog: Safvet-beg Basagic


Aludin Sabit


Uzicanin (Uzice, 1650.- Istanbul 1712.), svakako je jedan od najznacajnijih ako ne i najzancajniji nas pisac na orijentalnim jezicima. Njegovu poeziju karakterizira orginalan stil i jezik, oslobodjen kicenosti svojstvene njegovim savremenicima. Sabit se najprije skolovao u rodnom mjestu, koje je tada pripadalo bosanskom ejaletu, a zatim u Carigradu, gdje je dugo sluzbovao na razlicitim poslovima.

Sluzba ga je dovela u Sarajevo gdje okuplja kulturni krug. Uticao je na neke savremenike, medju kojima posebno na Mehmeda Resida.

Sabit je napisao Divan sa preko sesto pjesama, "Zafernamu", epsku pjesmu od 426 stihova i nedovrseni ljubavni spjev "Edhem i Huma" i "Miradziju". Sabitov zivotni put,u kome je cesto morao da se bori za egzistenciju, ogleda se u njegovoj poeziji. U njoj nerijetko govori o socijalnim prilikama i zivotnoj stvarnosti.

Njegova orginalnost i snazan pjesnicki izraz bili su uzor i mnogim pjesnicima kasnijeg perioda. Svi historicari knjizevnosti na turskom jeziku daju mu vrlo visoko mjesto, a po mnogima, njegova "Zafernama" je najznacajnije djelo te vrste cijele epohe.



Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ALHAMIJADO KNJIZEVNOST
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:09 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ARIF HIKMET-BEG RIZVANBEGOVIC-STOCEVIC


(1839. - 1903.)


Ako hoces dici se visoko

Ako hoces dici se visoko,
Na jednome stanovistu budi;
I tu stani poput
cvrste stijene!
Znaj da nije obicaj u ljudi:
Mijenjati svoje uvjerenje!

Baci pogled u nebesa plave
Pa ces vidjet zvijezde prehodnice:
Nikakova svijetla ne daju!
Dok svemirom zvijezde stajacice
Blagorodno svjetlo prosipaju.

Hiljadu sam puta proucavo
zemne ljudi i njihove cudi
Pa sam nas'o: da su ljepotice
i jarani - bez oslona ljudi

Za jedan se zivot poniziti
Pa se molit covjeku zivini,
Ne dolici. Miso: na taj nacin
Zivotarit niska mi se cini!

Stvornjima Bozije prirode
Ne imade pocetka ni kraja
E bih reko: sve zgode vremena
Da su jedan lanac dogadjaja.

Sta li pusta zgrijese vrlina
Da uvijek sretam vrle ljude,
Rastresene, jadne, potistene
Gdje po svijetu u bijedi blude!


S turskog: Safvet-beg Basagic



Arif-beg Rizvanbegovic Stocevic, u turskoj knizevnosti poznat Arif Hikmet, unuk glasovitog vezira Ali-pase Rizvanbegovica. Poslije pohoda zloglasnog Omer-pase Latasa, preselio se s porodicom u Sarajevo, a onda je otisao u Carigrad i tu se posvetio nauci. Bio je predsjednik suda u Bursi, a potom u Bitolju, Janji, Kastamuniji, Adani. Godine 1896. premjesten je u Carigrad. Bio je savjenik u vrhovnom sudu.

Iako daleko od rodnog kraja, Arif Hikmet nikad nije zaboravio Hercegovinu o kojoj je, s ljubavlju, pjevao.
U Istanbulu je osnovao "Drustvo pjesnika" a kakav je ugled uzivao govori knjiga "Savrsenost mudrosti" koju mu je posvetio Ibnulemin Mahmud Kemal-beg. Zbog svoje slobodoumnosti nikada nije dobio mjesto koje mu je, kvalitetom i znanjem, pripadalo.

U zrelijim godinama, pridruzio se kadirijskom derviskom redu. Njegova poezija iz mladosti je izgubljena a pjesme iz zrelije faze koju su sacuvane ne cine potpun divan. Pored poezije napisao je i nekoliko filozofskih i pravnih rasprava.


Prilog drugog teksta, Izvor sa interneta.


Arif-beg Rizvanbegovic-Stocevic, rodjen je u Stocu 1839. Umro u Carigradu 1903. "Arif-beg Rizvanbegovic-Stocevic, koji je poznat na turskom Parnasu pod imenom Hersekli Arif Hikmet" i kog mnogi smatraju posljednjim turskim klasikom "sin je Zulfikari Nazif-pase, unuk glasovitog vezira Ali-pase, a bratic Rifat-bega i Habibe hanume.

U jedanaestoj godini zivota, na prijedlog djeda mu, imenovan je miri-alajom (pukovnikom) hercegovackih lenskih konjanika. Iza najezde zloglasnog Omer-pase Latasa, koja je Bosnu i Hercegovinu u crno zavila, morao je s cijelom obitelji preseliti u Sarajevo, odakle je otisao u Carigrad i tu se zdusno posvetio nauci. Ovaj rijetki talenat, kako ga zove Mehmed Dzemal, brzo se upoznao s tri literature: arapskom, perzijskom i turskom. Po svrsetku nauka, cast miri-alaja pretvorili su mu u "hadzedjanluk" i namjestili ga u predsjednistvo ministarstva, ali - videci da mu ne daju naprijed, napustio je sluzbu i povukao se ukraj.

Godine 1868. po nagovoru Dzevdet-pase stupio je u istom osnovano ministarstvo pravde, gdje je kroz cetiri godine dotjerao do savjetnika u prizivnom sudu. Nastupom sultan Hamida na vladu, nastali su po Hikmeta dani iskusenja. Sto je imao imetka u Hercegovini, sve je dotle prodao i potrosio. Ostati u sluzbi bilo mu je tesko, a zahvaliti se jos teze. No kad mu 1879. snizise placu na 2500 grosa, predade ostavku i poteze se ukraj. Nakon tri godine opet bude imenovan predsjednikom suda u Brusi. Kad mu je 1883. umrla majka, spopane ga melanholija, pa se opet zahvali i dodje u Carigrad, ali ne moze dugo izdrzati pa zatrazi da ga opet reaktiviraju. Kao predsjednik suda sluzio je u Manastiru (Bitolo), Janji, Kastamuniji, Adami i Dzezairi Bahri Sefidu.

Godine 1896. zauzimanjem nekih prijatelja i znanaca, premjesten je u Carigrad kao savjetnik prizivnog sudista. Tri godine kasnije imenovan je savjetnikom u vrhovnom sudu, sto je po prilici cast dvorskog savjetnika.

Hikmet je bio medju ucenim - ucen, medju pjesnicima - pjesnik, medju bekrijama - bekrija, medju mladezi - mladic, medju sudcima - sudac i prijatelj pravde, medju Midhatom, Kemalom Savijom, i drugim propovjednicima naprednih ideja u Turskoj - neustrasivi pobornik ustava i slobode. Zato i nije mogao, uza sve velike vrline i ucenosti, ni dotjerati daleko nego je uvijek bio zapostavljen i premjestan iz jednog vilajeta u drugi.

Iako je proveo dvije trecine zivota izvan domovine, ostao je uvijek dobar rodoljub i pravi sin hercegovacke grude do zadnjeg casa.


Hiljadu puta sam proucavao

Hiljadu sam puta proucavao
Zemne ljude i njihove cudi,
Pa sam naso: da su ljepotice
I jarani bez oslona ljudi.
Stvorenjima Bozije prirode
Ne imade pocetka ni kraja.
E bih reko: sve zgode vremena
Da su jedan lanac dogadjaja.
Za jedan se zivot poniziti,
Pa se molit covjeku-zivini,
Ne dolici. Miso: na taj nacin
Zivotarit - niska mi se cini!
Sta li pusta zgrijesi vrlina?
Da uvijek sretam vrle ljude,
Rastresene, jadne, potistene -
Gdje po sv'jetu u bijedi blude.


Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ALHAMIJADO KNJIZEVNOST
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:09 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
AVDO KARABEGOVIC HASANBEGOV


(1878. - 1900.)



Avdo Karabegovic Hasanbegov rodjen u Modrici 1878. Umro u Modrici 20. XII 1900. Tek 1967. godine identificiran mu je grob u haremu podno rodne kuce. Potomak je stare begovske porodice koja je doselila iz Budima. Otac mu je bio strog i konzervativan, pa je Avdo tek poslije mekteba i medrese pohadjao osnovnu skolu. Umro je kao ucenik sarajevske Uciteljske skole.

Najvise je sam radio na vlastitom obrazovanju i uz pomoc rodjaka, takodjer pjesnika i imenjaka Avde Karabegovica. Cak je stigao nauciti slovenski i prevoditi Askerca! Poceo je objavljivati u Bosanskoj vili 1896. Pjesme su mu stampane poslije smrti u Beogradu, Somboru i Zagrebu.

Dakle, umro je u 22. godini, prerano da bismo vrsili sumiranja i poredjenja: On je Caticev vrsnjak, a umire kad Catic kao pjesnik tek pocinje!

Karabegovic je bio pojava koja se u vremenskom slijedu moze i zanemariti i zaboraviti, ali se ne moze prezaliti.


Ja nisam


Ja nisam nikad vidio vedra neba,
Tek crni oblak vis' mene se vije
Ja andjeoskog nisam vodjo lika -
Sotona horda na mene se smije!
Ja nisam nikad klonuo ni pao,
Ja pod bremenom teskim ne jauknu';
Ja gledam namrsteno nebo
I mirno cekam gromovi da puknu!
Ja nisam nikad vidjo srece lica:
Ja samo b'jedu grlim i cjelivam
I pijem vrelu krvcu srca svoga,
A mutnog oka suzom se umivam.
Ja mirno cekam smrt sa golim macem
Da mladog srca prospe krv mi vrelu, -
Pa hocu l' tada biti vedra lica,
Il, i tad tuga bice na mom celu?
Sve, svedno mi je, neka dodje sada
I trgne srce, grobak moje srece,
Ja sklopit ruke na molitvu necu
Jer ni tam' - znadem - gore bit mi nece!


Avdo Karabegovic


Rodjen je u Modrici 1878. godine. Bio je ucitelj i ugledni pjesnik cije su pjesme sa Djikicevim i Skopljakovim izasle u zbirci "Pobratimstvo" godine 1900. Njegova fotografija i tekst o njemu kao pjesniku objavljeni su u "Velikoj srpskoj narodnoj lirici" stampanoj u Novom Sad u stampariji brace Popovica 1900.

Umro je od tuberkuloze u loznickoj bolnici 1908. godine.

Sahranjen je u Beogradu uz nadahnuto posmrtno slovo Branislava Nusica.


Pred tvojim stanom


Noc je tavna, nepregledna,
Vjetar siba sa svih strana...
Izmucena sjenka, jedna
Stajala je kraj tvog stana.
Ledne kapi hladne kise
Sibahu je cijelo vece
I nista se ne cu vise
Do Zlatica kako tece.
Ti u svilu zatrpana
Blazeno si snove snila;
Njena dusa uplakana
Molitve je Bogu vila.
"O Svemocni, Boze sveti"
cu se kroz mrak noci tije,
"Jednoga se srca sjeti:
cuvaj mi je, cuvaj mi je..."



Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ALHAMIJADO KNJIZEVNOST
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:10 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
DERVIS-PASA BAJEZIDAGIC


(?. - 1603.)


Dervis-pasa Bajezidagic, rodjen je u Mostaru polovinom 16. stoljeca, a umro u Budimu 14.07.1603. godine.

Nakon skolovanja u rodnom gradu, nastavlja ucenje u Istanbulu i tu dospijeva u dvorsku sluzbu. Kasnije je bio bosanski valija. U tom svojstvu poslan je na odbranu Budima i tu poginuo. Ostavio je iza sebe jedan divan na turskom i persijskom jeziku. Pored toga, kako navodi Fevzi Mostarac u svom "Bulbulistanu", napisao je naziruna "Mesneviju" Mevlana Dzelaludina Rumija u dva toma.

"Dervis sam pripovijeda u predgovoru "Murad-name" pise da je kao dijete dosao u Carigrad i stupio u Atmejdan-saraje, a to se dogodilo u vrijeme Selima II. To je bilo kad je Mehmed-pasa Sokolovic stajao na vrhuncu moci i slave, koji je nastojao svim silama da podigne svoje zemljake na kormilo turske drzave, sto mu je donekle i poslo za rukom. U Atmejdan-sarajima mladi je Dervis prozivio nekoliko godina marljivo uceci, a narocito se bavio, kako sam veli, proucavanjem arapske i perzijske lijepe knjizevnosti. Prilika mu se pruzila da se u tom usavrsi, jer mu je bio ucitelj poznati Sudija kome nije bilo premca u oznavanju perzijskih klasika. Ubrzo je postao carski licni savjetnik i da se ni casa nije od sultana udaljivao, da je u carskoj prisutnosti kao dogandzi-basa obavljao duznost natkomornika, da je od prirode bio vrstan pjesnik, a po dusevnim vrlinama i ucenosti, ravan velikim ucenjacima, da mu je sultan dozvoljavao da prisustvuje carskom vijecu, premda to nije bilo u obicaju. Cetib-Celebi spominje ga 1000. (1592.) kao carskog licnog savjetnika. Nekoliko mjeseci iza Muratove smrti, u mjesecu sevalu 1003. (1595.) spominje se u jednom fermanu kao bosanski namjesnik. Njegov buran zivot se nastavlja i 1603. vec je "Dervis-pasa isao za sudbinom ili ga sudbina gurala pred sobom". Tako je u jurisu na neprijatelja na Kovin-adi kod Budima poginuo 1603."

Napisao je vrlo uspjesnu pjesmu o svom rodnom gradu i tarih posvecen Starom mostu u Mostaru, a ostavio je Mostaru i medresu, mektab i dzamiju i opremio biblioteku u dzamiju. Pripadao je mevlevijskom tarikatu. Njegova poezija je refleksivna, iskricava meditira o zivotu, sudbini, ljepoti. Dervis-pasa spada medju najznacajnije pjesnike osmanskog vremena u Bosni.

"Gazel o Mostaru"

Ko bi mogo opjevati redom
Sve ljepote divnoga Mostara
Zar se cudis, srce, sto ga ljubim
Sa ljubavlju sinovskoga zara?

O, ne ima na ovome svijetu,
Ako nema sred bajnoga raja,
Bistre vode i svijezega zraka,
Sto covjeka sa zdravljem opaja!

Ko ga gleda, zivot mu se mladi
A dusa mu u nasladi pliva,
Svaki kraj mu i svako mjestance
Zadivljene oci podraziva.

S vocem, s vodom i ostalim miljem
On je druga Sirija na svijetu
E, bi reko da je rajska basca
Ko ga vid i u majskome cvijetu.
S dvije kule velika cuprija
Pruzila se preko rijeke carne,
Te sa svojim velebnijem lukom
Pricinja se poput duge sarne.

Cio svijet da obidje s redom
Ne bi naso onakova svijeta;
On je majdan darovitih ljudi,
Seher Mostar ures je svijeta.

To je gnijezdo slavnije' junaka
I na peru i na bojnom macu;
ko od vazda i sada iz njega
S dan na dan velikani skacu.

Neka sute indijske papige
Neka svoje ne kazuju glase,
O, dervisu! Ti si danas slavuj,
Koji pjeva svog Mostara krase.

S turskog: Safvet-beg Basagic
Po srebrenom tvom obrazu


Po srebrenom tvom obrazu il' je crni soluf pao,
Il' je na list divlje ruze sumbul svoju sjenu dao?
Ili s tvojih jagodica na ustima odraz stoji,
Il' ti usne rujno vino rumenilom svojim boji?
Sto mirisni amber sipa, je li mladez na tvom licu
Il' u zarkom ognju gledam jednu crnu trnjinicu?
Da ja mislim na ruzicu - ah uzrok je tvoje lice,
Da ja mislim na pupoljak - ah uzrok su te usnice.
Da je moje lice zuto kao zuto zlato,
Uzrok mu je jedno luce od srebra skovato.
S tvojim selom ako ne bih rajsku bascu zam'jenio,
Na svijetu, vilo moja, covjek ne bi covjek bio.
Zar je cudo znak ludila ako Dervis sâm odaje
Kad ljudskije obicaja kci vilinska ne poznaje?
Ko opcara, ja ne znadem moje oci pune sanka,
Da od placa ja ne mogu do bijela zaspat danka.
Ah, ti meni bez milosti ispovijedas muke tuna
Zulumcaru, a na um ne pada ti dan racuna.
Tesko je uz prijateljski ukor
Jos pretrpit psovku od dusmana;
Ko je imo, zna kako je tesko,
Kad na rani otvori se rana.
Pijmo! jer ce drustvo i veselje proci;
Krcmarice, ne stoj, nego vina toci!



Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ALHAMIJADO KNJIZEVNOST
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:11 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
FADIL-PASA SERIFOVIC


(1802/3. - 1882.)


"Srce i savijest su mi nemocni
da ulazim u raspravu o umjetnosti
govor mi nije dovoljno mocan
za savrseno izrazavanje
U ovom vremenu spas je
covjeku biti slijep i gluh
kad reknem te istinite rijeci,
mom govoru se ne pridaje vaznost."


S turskog: Fehim Nametak


Fadil-pasa Serifovic


(Sarajevo 1802/3. - 1882. Carigrad)

Poticao je iz plemicke porodice, bio je dervis, pjesnik i politicar. Pisao je pjesme i komentare o mevlevijskom ucenju, bio je mevlevijski sejh i istaknuti kaligraf. Izradjivao je levhe za sarajevske dzamije, a prepisivao je i neka knjizevna djela. Spjevao je divan koji sadrzi sve vrste pjesama karakteristicne za klasicni turski divan. Njegov Divan odlikuju hronogram (poceo ih je biljeziti oko 1827. godine pa sve do dolaska iz Sarajeva 1878. godine, radi austrougarske okupacije).

Estetski uspjele pjesme su gazele i tahmisi, nadahnuti mevlevijskom ideologijom. Uz rubaije i neke epigrame, oni cine preva lirska djela u njegovom pjesni ckom opusu. U drugom dijelu Divana pjesnik reaguje na svakodnevne dogadjaje, na radjanja i umiranja znamenitih licnosti, gradnju javnih objekata u Bosni i citavom Carstvu. Ovaj dio ima kulturno-historijski znacaj.

Iz nekih njegovih pjesama sa hronogramima saznajemo znacajne podatke o bosanskim plemickim porodicama. Napisao je i knjigu "Komentar mevlevijskog obreda" koja je stampana u Istanbulu. Zanimljiva su i njegova razmisljanja o dogadjajima i o Evropi.

Pratio je i zbivanja izvan Osmanskog carstva i na njih reagirao epigramima i rubaijama. Pripadao je mevlevijskom tarikatu, bio sejh, i mevlevizam kao ideja osjeca se u njegovoj poeziji. Spada medju posljednje divanske pjesnike u Bosni i Hercegovini.

Sarajevo je napustio zauvijek u godini austrougarske okupacije 1878. godine, nastanio se u Carigradu gdje je i umro.


Gazel

Kad ni car ne moze biti lisen muke i bolova
Zar drugi da budu liseni razmisljanja i snova
Bolest ljudi ovog svijeta nije jedne vrsti
Da izlijece sve bolesti ima li lijekova
Vinotoco, razlicno si milovao casu s vinom
Da Bog da slobodan bio
od nevjernickih grijehova
Asika kudis, ej licemjeru vremena a on je
Do Sudnjeg dana oslobodjen kleveta i sudova
Ne budi sklon strastima, udalji se
od loseg drustva
Skrij se da bi slobodan bio od zamki i lopova
Uvijek se druzi sa cistim i pametnim ljudima
Da budes slobodan i nezrelih drugova
Ovaj svijet ne moze utjecati na Fadila
Jer u sjeni Mevlaninoj on je spasen od nitkova



Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ALHAMIJADO KNJIZEVNOST
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:11 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
FEVZIJA MOSTARAC


(?. - 1747.)


"Ako trazis vodu zivota,
trazi je u nauci i spoznaji.
Svaki onaj
koji popije samo jednu kap,
Postici ce vjecni zivot.
Spasit ce se tajne neznanja i
dospjece u ruke dobrih vodica.
Bice drug Hidru i dobice novi zivot."

"Sta moze da nadje bijedni covjek
u obilasku Kabe,
ako u Kabi njegovog srca
ne gori kandilj vjecitog sunca?"


S persijskog: Dzemal Cehajic


Nije rijedak slucaj da su nasi pjesnici bili poznati u svijetu a da se za njih nije

Culo na prostoru njihove drzave. Takav je slucaj, kao i niz drugih nasih autora, zadesio i Fevziju Mostarca.

Rodjen je sedamdesetih godina 17. stoljeca u Blagaju na Buni, a umro je u Mostaru 1747. godine. Pored podataka o zivotu ovog pjesnika, koji se mogu iscitati iz "Bulbulistana", o njemu pise njegov mladji savremenik Zejnil Cengic. U vidu retorskih pitanja govori o njemu kao pjesniku "sto sipa napjeve", koji se vratio u svoj rodni i privlacni Mostar, koji drzi predavanja iz persijskog jezika, ili koji se, mozda povukao od ovog grubog, nepravednog i pokvarenog svijeta.

U cestvovao je u cuvenoj bitki pod Banjalukom i pjevao je o ovom dogadjaju kao necemu posebno znacajnom. Svoje kapitalno djelo "Bulbulistan" posvetio je junaku te bitke Hakim-oglu Ali-pasi.

Ostao je poznat kao pisac jedinog samostalnog i orginalnog djela na persijskom jeziku u nasoj knjizevnosti na orijentalnim jezicima.

Pisao je pjesme i na turskom jeziku i dosada ih je pronadjeno dvadesetak. Medju njima posebno je zanimljiva elegija povodom smrti sejha Juje i tri hronograma posvecena pobjedi bosnjacke vojske pod Banjalukom, ali su privlacni i njegovi rani stihovi koji su u vezi sa njegovim mladalackim zivotom.

Svoje djelo "Bulbulistan" Fevzija Mostarac je zavrsio 1739. godine. On to sam izricito navodi. Rijec je o proznom djelu, a stihovi kojim je ono protkano javljaju se u zadaci sazetka osjecaja i misli i djeluju cesto kao sentencije ili aforizmi. Prozni dio se sastoji iz prica, zgoda, anegdota, posebno iz zivota islamskih mistika i bogougodnika, ali i nekih drugih poznatih licnosti, s ciljem da djeluje moralo-poucno. No, ono sto ovom pjesnickom djelu daje zivi, univerzalni, opsteljudski karakter jeste raspetost pjesnika izmedju ideala njegove vizije svijeta, u kojoj su ljubav, plemenitost, iskrenost, pravda, postenje, solidarnost- bitne odrednice drustvenog statusa covjeka,i aktuelne stvarnosti koja u mnogo cemu pretstavlja razocarenje za pjesnika: korupcija, nasilje, prevara, izdaja, laz, obmana...Sve to navodi pjesnika, na kraju, na bolni uzvik protesta a onda na povlacenje, zatvaranje u sebe, u svoj unutrasnji svijet. Vjerovanje je dozivljavao sustinski, a ne formalno.

Djelo je sastavljeno iz sest dijelova zamisljeno kao sest perivoja.



Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 37 posts ]  Stranica 1, 2, 3, 4  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 1 onaj sto cita, a nece da se registruje.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group